damn! koliko se stvari promjeni u jednoj godini.

za sve koje zanima, naučila sam onu psihologiju iz zadnjeg posta napisanog prije godinu dana. prošla psihologiju s 4, kao i sve obvezne predmete. upala na faks koji sam tila. nisam ga upisala. ni kulturu i turizam u zadru, ni hrvatski u zadru, već turizam na ekonomskom fakultetu u splitu.

uvijek sam govorila, nisam tila upisat ekonomsku školu, dobro završit ću je i upisat faks koji me zanima. ali ne marina će opet ić za ekonomijom. dobro je to turizam i sve, al jebote od pet predmeta samo engleski ima veze s turizmom. sve glupa ekonomija, opet.

pa ti slušaj roditelje! al dobro tješim se to je samo prvu godinu tako, kasnije stvarno ima veze s turizmom. ako prođem prvu godinu. :P

eto sad sam u splitu. živim u studentskom domu. imam dvi cool cimerice (najviše sam se bojala cilo lito da me ne bi zapale nekakve neotesane trusače). studentski život je dobar, ne izlazi se nešto van, al se zabavlja u domu. najbolja prijateljica je sa mnom u splitu. život mi je odma lakši. al zato mi je frend u dalekom zagrebu (zapošljen na radio martinu, dobro napreduje i tako dalje, jako sam ponosna na njega). često ga pitam sjeti li se ikad mene iz splita, tamo gore u hladnom zagrebu :D

lipo je bilo sad za praznike opet biti na okupu. kačka, nellsy, duje, duka, pilić i moja malenkost. sitiš se ovog ljeta, kojeg smo divno proveli, al uvijek uz onu dozu tjeskobe, jer znamo da nikad više neće biti isto. pribojavajući se kako ćemo se snać na faksu, novo okruženje, ekipa... sranje. al dobro bilo je prekokrasno i litos i sad za praznike.

novu smo dočekali svi zajedno u prijateljevom stanu. po tradiciji, pijani ko mace, izvodeći gluposti. doduše ovaj put imamo i snimke (koje još nisam vidila, glupi usb i virusi).

što se tiče faksa, sve je  uredu. neke kolokvije sam prošla, neke nisam. za neke predmete mogu pisat i drugi kolokvije, matematiku ne mogu. doduše to sam i očekivala. ja i matematika smo stari neprijatelji. glupi limesi i derivacije. moram reć what the fuck?! čemu?

al koga briga? moja stara uzrečica. odlična za sve prigode.

fali mi moja soba. nekako sam se čak i bila 'odvikla' od nje kako nisam često kući, al zato mi je sad za praznike opet prirasla srcu. naravno family, rokisan i debeli marko i pivac. uredili smo si našu sobicu u domu po našem guštu. baš nam je šesna. na zidu mi piše "pojist, pop't, poprčit", to je naš studentski moto. ;)

jedna anegdota iz sobe 221. ponukani našim padom na kolokviju (svaka cimerica bar jedan predmet) odlučili smo to proslavit alkoholom. u jednom trenutku, smo čak izbacili moju prijateljicu (u tom slučaju izdajicu) iz sobe jer je kraljica prošla sve kolokvije. ima tu i situacija gdje sam ljudima po domu (koji su mi tili pomoć) govorila da šute, šta će oni meni govoriti - pazite sad - zeleni klempotres. ne znam samo otkud ideja :P

ima toga još, samo ko će se sitit.

a eto, nadam se da ću se malo češće sitit se javit.

istina je da mi se približava državna matura. također da prvi test državne mature uopće, je test iz psihologije koji ja pišem. a psihologiju nikad nisam imala. i moram je sama naučit. jednu knjigu. nije to toliko ni teško (prošle godine na probnoj maturi sam izvukla dvicu što sam pročitala prvih 10 stranica knjige), koliko se meni neda početi učiti. što reći? test je 19.2. psihologija leži neotvorena pored moje glave tako da je vidim prije spavanja i kada se probudim i nekoliko puta na dan. nekad je stavim i u školsku torbu nadajući se da će neki sat biti izniiimno naporan da se natram i izvadim knjigu i krenem čitati. tko zna možda se potaknem ovim glupim tekstom kojeg pišem iz čiste dosade i zbog činjenice da već neko vrijeme nisam ništa napisala.

evo knjigu sam izvadila iz  torbe i stavila je ispred sebe. leži neotvorena i bulji u mene. da dobro čitate, knjiga bulji.

otvorila sam je. kaže da je psihologija znanost o ponašanju i psihičkim procesima. i dalje se navodi zašto se neki psiholozi ne slažu s tom definicijom i zašto nije dobra definicija koju drugi upotrebljavaju (psihologija je znanost o ponašanju). kaže da samim promatranjem ponašanja ne možemo sa sigurnošću zaključivati o psihičkim procesima. i da je danas moguće registrirati misaone procese mjereći protok krvi kroz određena područja mozga.

evo pročitala sam prvi naslov. hvala dosado!

2 mjeseca nepisanja. interesting. mogla bi se opravdati školom - kao ima se puno učiti, ovo ono, mogla bi se opravdat preispunjenim dnevnim rasporedom - škola, čekat vrijeme kada mogu dignut mlađu sestru iz vrtića, dignut sestru iz vrtića, doći s sestrom kući, čistiti kuću, praviti večeru, gledati televiziju, eventualno nešto učiti. vjerojatno je super krivac dolazak max tv u kuću. kao što bi bruno rekao: WHATEVER! dobro je da me je sestra natrala da nešto napišem.

12. je mjesec, jedan od meni najdražih! možda zato što je pun darova: sv. nikola, rođendan moje malenkosti, božić, nova godina... možda zato što sam obožavam božićni duh, svjećice po cijelom gradu, super hladno je pa se moram dobro obuć, loži se vatra, prave se kolači, jedu se bureci, kiti se jelka, gledaju se božićni filmovi po ko zna koji put, pjevaju se božićne pjesme, smišlja se koje ćeš 'jadne' darove ove godine pokloniti bližnjima jer si švorc pa moraš sam ižinjavat... sve to ja obožavam.
kupila sam 'djed božićnjak' kapu i nosim je od slijedećeg tjedna svaki dan.

 

sutra ćemo razred okitit. u petak smo imali propali pokušaj da to učinimo. imali smo dvoje svjećice od prethodih godina. jedne smo obisili na ploču, a od drugih sam ja pokušavala uz pomoć marka i ane stvorit maći borić. naime dogodio se kratki spoj i svjećice su odahnule. sutra donosimo po čak dvije kune u školu za kupnju novih svjećica.

zadnja dva tjedna su nam bila prenatrpana testovima. ovaj je onako manje. zapravo i nije. upravo sam se sjetila da pišemo sutra test iz talijanskog, prekosutra ispravak iz statistike i u petak test iz engleskog. za jezike mi je lako, samo mi je statistika malo zeznuta.

u petak smo imali dodatnu iz hrvatskog (nadopuna za državnu maturu) popodne, tamo od šest do devet i petnaest. profesorica i nas 4 (us5 ) istresemo dušu svaki put. složili smo se da su nam ti sati kao odlasci psihoterapeutu. čak je profesorica rekla da se možemo tako sastajat i iza prvog polugodišta (ne zna se oćemo li imati sate i drugo polugodište). moćno nam je.

idem se bavit malo talijanskim.

ne znam o čemu pisat. nemam volje pisat. u par navrata sam se ulogirala s namjerom da nešto napišem, pa nešto odvuče na drugu stranu i ništa. i ne samo na blogu. padnu mi na pamet pričice (za koje smatram da bi mogle biti zanimljive), poželim ih napisat, smislim i detalje i nikako da ih napišem. i krivo mi je zbog toga. prije sam non stop zapisivala gluposti. po papirićima, bilježnicama, kompjuteru....
odavno nisam ni pročitala knjigu (nebrojeći lektiru). mislim da sam zadnju pročitala prije nekih mjesec i po dana. to me živcira, ali ništa ne poduzimam.

namjeravam se ošišat i počet puštat kosu. namjeravam večeras kad se vratim iz grada pogledat neki film. namjeravam sutra popodne pročitat knjigu koju 'čitam' već dva mjeseca. namjeravam zapisat san od neki dan.

whatever. rođak mi se uputio na faks. sada intezivno sebe zamišljam dogodine na faksu. sebe i prijateljicu. sumnjam u svoje sposobnosti sklapanja novih poznanstava. iskreno se nadam da prijateljica ide sa mnom. brat od prijateljice je bio u londonu. ja bi htjela ić u london i još puno gradova. namjeravam živjeti neko vrijeme izvan hrvatske. kako to sve lijepo i lagano izgleda u mojoj glavi kad zamišljam...

volim tic tac.

naslovljam ovaj tekst po početku pjesme nantes (beirut), što znači da je prošlo puno vremena od kada sam zadnji put pisala. internet  nam nije radio, a sada samo meni ne radi (pišem ovo na sestrinom kompjuteru). bliži se kraj ljeta, praznika ... good times. dolaze bad times :(
bila sam jučer na moru s prijateljicom, vodila nas moja mater,  uglavnom bili smo svi osim sestre br.1. bilo je sve awesome dok nam prijatelj iz razreda nije javio da je razrednica zvala par iz razreda da danas trebamo u 9h donit  ispisane i potpisane dnevnike iz prakse. FUCK! tako da sam s mora ravno do druge prijateljice di smo pisale taj dosadni dnevnik (nismo skoro ništa napisala, doslovno smo samo nalipačili nekakve obrasce, jutros se ranije ostali da možemo otić do njene matere da nam to potpiše i pečetira) ovako izgleda jedna stranica tog dnevnika: ' Četvrtak, 13.8.2009. - otpremnice i nalipačena otpremnica. da nam je voditelj prakse profesorica od prošle godine to bi prošlo bez problema, ali ne nama je razrednica voditelj, tako da je od nas 24 dvoma prihvatila dnevnik, nama ostalima vratila da ga 'popravimo' do sutra kad su nam upisi. btw svake godine ja se iznova moram upisavat u školu i plaćat 150 kn. nenormalno. uglavnom ostali su se raspisali po čitavu stranicu, mlili, a ona izmišljala greške kao ne kaže se više komisija nego povjerenstvo.
al briga mene, čitavo vrijeme govorim  da se napuši, koga briga za tim, idem popodne opet do te prijateljice da nešto načrčkamo i damo sutra. valjda neće sutra toliko gnjavit, danas nas je gnjavila sat vremena.

vratimo se praznicima. bili su ugodni. bila sam relativno dosta na moru kada uzmemo u obzir koliko sam bila prethodnih godina. nabavila sam puuuno filmova, tako da ih gledam skoro svaki dan. lovely. glupost je što zadnjih mjesec dana i više se jako rano ustajem, 9 - 10h, što kvari moj trend dokasnog spavanja preko praznika. naime, mater radi pa ja moram ići u kupovinu, pravit ručak i slične gluposti. al dobro ode se i do ria... već sam u prethodni postovima spomenila da su subotnji izlasci pretty good. btw, na jednom od odlazaka na more smo ja, sestra i prijateljica smo kupile kubanku, svaka po jednu. fancy. do sada smo popušile samo sestrinu. često smo nas tri išle do neke špilje u blizini.

neda mi se više pisat. bilo je tu još stvari. koga briga. sad sam se sitila, razrednica nam je danas rekla da ćemo u ponedjeljak imati svih sedam sati. udavit ću se.

uuuu, već dugo nisam ništa natipkala za blog.

ljeto dobro prolazi. provodim ga pretty good. svaki dan ja i sestra idemo do susjede pa s njom blekačimo nekih 2-4 sata i više, ko zna. nerijetko izađem navečer s prijateljicom na kavu, pričanje, hodanje, povremeno cigare ... subote su iznimno zanimljive, što je zakon, dolaze nam dj-i, grupe, plešemo, divljamo....na tv-u gledam lude 70-te, kako sam upoznao vašu majku, prijatelje, rat u kući. zadnja dva tjedna se rano ustajem u odnosu na početak praznika. wow! i dalje igram tetris, gnjavim sama sebe po internetu. nekad mi padne na pamet gledat film pa ga pogledam, nekad s sestrom, nekad sama. prije nekih mjesec dana u 1 sat poslije ponoć mi je sinulo da bi baš tad mogla pogledat maraton kuma (the godfather - 'don corleoni ;kiss my ring' - moja i sestrina interna baza). izračunala sam da bi to trajalo nešto više od 8 sati. napravila kavu, našla čips negdi u kuhinji i krenule smo gledat. pogledale smo kuma, a kuma 2 prvih pola sata. mislile smo sutradan pogledat ostatak, ali nismo. par dana iza krenuli na rtl-u prikazivat kuma. onda smo u jednoj epizodi ludih 70-ih vidili nešto o brilijateenu, poludili za pjesmom 'you're the one i want', non stop smo je pjevali. nakon nekog vremena smo i taj film pogledale. neki dan smo na radiu tu pjesmu čule pa smo bolesno plesale po kuhinji. gledale smo i sweeney todd i neki dan s prijeteljicom the motorcycle diaries ...

bili smo par puta na moru, obično u solarisu, jednom smo išle s prijateljicom u vodice. u nedjelju dok je u našem gradu padala kiša, nama u kući bilo dosadno. mislili smo ić kod rođaka u knin no oni su bili na moru, pa smo i mi otišli negdi oko 4 i po popodne. more je bilo najbolje dotad.

u ovih 2 tjedna iscrpnog druženja s gore spomenutom susjedom/prijateljicom i njenog spominjanja marčela i puštanja muzike dotičnog, navukla sam se i ja. baš je fancy. 'ljudi teško da je opisivo koliko sam ustvari bogat' rečenica koju redovito spominjemo iz pjesme srećna strana medalje.

zadnja tri subotnja izlaska su bila začuđujuće odlična. obično ja i prijateljica započnemo večer pola sata sjedeći na mjestu sastanka i pričamo šta smo gledale na tv-u, šta su nam mlađe sestre u zadnjih 48 sati napravile... kasnije možda pizza, piće, razgovor ili ne, kraj večeri uvijek bude posran. ali zadnje tri subote ne.

budemo na piću, pridruži nam se neko, konzumiramo alkohol, šetamo, plešemo, ljuljamo se na ljuljačkama, pjevamo... pretprošlu subotu smo pronašli mobitel, prijatelj ga je mislio zadržat, ali smo ga nas dvi nagovorile da ga vrati. zvali smo osobu u imeniku nazvanu: 'mama'. kaže ona ne mogu sada može li sutra, kao kasno je. wtf? oćemo joj vratit mobitel, a ona sere. pa smo ga odnili do neke zgrade i izašla je neka žena i uzela ga. ja sam se osobno nadala da će donit domaćicu ili nešto kao znak zahvale. moš mislit. rekla nam je hvala momci. bitch, ni domaćicu.

ovu subotu je bio dj juki iz knina u starom kinu. najs. plesale smo ko lude. ja, sestra i prijateljica. lovely. drmnule smo tekilu pa smo bile opuštenije. haha. danas su izašle slike na internetu i videi. nema di nas nema. sljedeću subotu dolazi kost i koža. neka se tradicija ljetnih subotnjih izlazaka nastavi...

za početak na mankisima je bilo odlično. kad sam se vratila tri dana sam ih non-stop slušala. skinila sam novu pjesmu crying lightning i slušam je stalno.prije koncerta sam uočila mladena iz t.b.f.-a i dobila njegov autogram i slikali smo se.

i da probna državna matura je dobro prošla. 'upala' sam na fakultet na koji sam tila ić. samo je sranje što moje prijateljice nisu upale tu, nego u splitu. inače prioritetno nam je odredište zadar. sad i mene nekako sve više zanima split. rođak mi je tamo od ove godine na faksu i tako.

vratimo se naslovu posta. dakle, ustala sam se oko jedan (popodne) sišla u kuhinju gdje se pravio ručak. dok sam prala zube načula sam da je došla plaća i da možemo ić na more. najs. završila sam ručak, jeli smo, krenili. išli smo u brodaricu. njak njak. više volim vodice/srimu. al ok. prije toga smo svratili u lidl kupit nešto za pit. al smo kupili nešto za jest (čokoladne kekse) i otišli u plodine kupit nešto za pit. tamo smo zapravo kupili nešto za pit i još neke stvari ( oko 200kn račun). napokon smo došli na more. jednom sam se okupala. poslije toga sam ležala na plaži pored jedne sestre s kojom sam slušala mp3 player i revala sa njom pjesme, dok nas je druga sestra mazala s nekom kremom za sunčanje. morali smo ubrzo i otić do tetkine kuće da nam roditelji pokažu neki likovima šta treba napravit (kuća je u izgradnji). tako smo bili u kafiću gdje sam popila prvu kavu ovog dana. e da probala sam stela artois pivu. cool je, bolja od karlovačke. na povratku kući opet smo svratili do lidla u namjeri da kupimo novi aparat za kavu (ovaj sadašnji ne radi već nekih mjesec dana, ne znamo može li se popravit). ali ga više nije bilo. rekli su nam da su ga povukli na skladište i da će ga vratit (ne znam kad) i da će biti jeftiniji. aj dobro, kupili smo spužva bob loptu. došli smo kući, jeli smo hrenovke s ostatcima njoka od ručka. sestra nam je napravila cappuccino kako se pravi u ria (tako ga ona naziva). mislili smo ići šetati, ali smo završili svako u svojoj sobi.



btw. najmlađu smo sestru naučili da kaže heath ledger (zapravo je nismo učili nego je ona zapamtila jer ga mi stalno spominjemo). naučili smo je da kaže da je on hooot. kako to smiješno kaže. danas ja i sestra pokušavamo sjetit kako se neki hooot lik iz serije zove, a ona čuvši da govorimo hooot kaže heath ledger. premoĆna je.

ja i sestra se uvijek zezamo da kad pada kiša - bog piša, kad pada snijeg - bog kaki,a kad grmi - bog prdi.

kod nas u kući kada grmi, mater zahtjeva da se gase sve električne stvari u kući, pa tako i televizija.
pa sad mene zanima zašto bog uvijek mora prdit kad su mi prijatelji i kako sam upoznao vašu majku na televiziji? zašto ne prdi kad je magnum, kad su zajedno u kući, ispod stola, za stolom i ostale 'volimo se serije'? i tako je normalno danas isto bilo. uspili smo pogledat kraj prve epizode prijatelja, drugu prvih pet minuta isprekidano jer smo tv gasili svaki put kad zagrmi, pa je mater poludila i mi odustali od televizije. ja sam nastavila igrat tetris, sestra čitat knjigu, ostali dvi sestre gnjavit jedna drugu i derat se usput, mater ih umirivat. bog je prestao prdit, mi smo počeli jest, na televiziji je bio inspektor rex. 

ps. bože smanji s grahom, ubijaš nas ovih zadnji par tjedana.

u zadnje vrijeme non stop igram tetris. igram ga dok se probudim u krevetu. igram ga tokom dana. igram ga prije spavanja u krevetu. a kada ga ne igram u glavi zamišljam da ga igram.
prije, dok smo još živili u drugoj kući (da me znate to bi vam vremenski moglo pomoći, dakle prije otprilike 5 -6 godina) imali smo ga u wc-u. tako svaki put kad bi bili u wc-u da imamo što raditi dok radimo stvari koje se rade u wc-u. onda se pokvario ili nešto tako, pa ga više nismo imali. bio je sivi još ga se sjećam. ovaj sadašnji je crn. našla sam ga prošli tjedan i odtada ga igram.
čak sam u glavi zamišljala kako ću opisivati svoje ljeto s tetrisom kada završe praznici i kada me budu silili u školi da opisujem ljeto. i tetris.